home

ZVONKA POŽUN: OSLIKAVANJE STAKLA – STARE TEHNIKE U NOVIM INTERPRETACIJAMA


calendar 20.07.2012 - 15.09.2012

ZVONKA POŽUN: OSLIKAVANJE STAKLA – STARE TEHNIKE U NOVIM INTERPRETACIJAMA | MUZEJ ANTIČKOG STAKLA ZADAR | PETAK, 20. SRPNJA 2012. – SUBOTA, 15. RUJNA 2012.



 

ZVONKA POŽUN – IZLOŽBA ''STAKLOSLIKARSTVO – STARE TEHNIKE U NOVIM INTERPRETACIJAMA''

 

Tragom dosadašnjih aktivnosti koje su podrazumijevale gostovanja brojnih umjetnika čiji je medij staklo, a koji su za sobom ostavili vrlo pozitivne reakcije publike, Muzej antičkog stakla i ove si je godine dao za cilj da nastavi u tom smjeru. Naime, osim antičkih civilizacijskih i umjetničkih tradicija koje Muzej čuva i prenosi, želja nam je da se ars vitraria i dalje prati kod suvremenih umjetnika koji svojim radom daju novu dimenziju u osvrtu na ovaj materijal. U tom smislu izložba „Stakloslikarstvo – stare tehnike u novim interpretacijama“ slovenske umjetnice Zvonke Požun, čiji rad spaja tradicionalno slikanje u pozlati i emajlu s maštovitim motivima i strukturom stakla, zaslužuje biti izložen pogledu muzejske publike upravo u specijaliziranom Muzeju antičkog stakla. 

 

Njezin rad, umjetničke kvalitete i dovršena djela ponajbolje ocjenjuje nizomzemski sveučilišni profesor i umjetnik Richard Meitner s Gerrit Rietveld Academy of Art and Design: ’’Sposobnost slikovitog izražavanja, inteligencija, poštenje i otvorenost, osobna skromnost, položaj umjetnice u pozadini  – iza svoje umjetnine, predanost i sposobnost za dugotrajan i ustrajan rad.’’

 

 

Stakloslikarstvo

 

Stakloslikarstvo spada u skupinu tradicionalnih tehnika ukrašavanja stakla.  Prve radove nalazimo već u rimsko doba, u 1. st. pr. Krista. U kasnijim razdobljima tehnika stakloslikarstva najčešće se koristi pri ukrašavanju vitraja.

 

Tradicionalno stakloslikarstvo zahtijeva mnogo truda jer ga je moguće raditi isključivo ručno. Pored poznavanja različitih slikarskih tehnika, stakloslikar često se mora koristiti znanjem tehnike ''brisanja'' i ''struganja''.

 

Razlikujemo dva različita radna postupka:

 

Schwarzlot (grafit) u prošlosti je bio najviše korištena tehnika slikanja na staklu ili keramici. Poseban emajl,  koji sadrži više bakra ili željeznog oksida, zagrijavamo pri temperaturi 500 – 650°C. Rabimo ga za crtanje obruba, izradu natpisa i premaza jer nakon toplinske obrade ima sličan učinak kao grafika.

 

Prozirno ili bojano staklo obojeno s neprozirnim ili drugim emajlima pečemo pri temperaturi 500 – 650°C . Nanesena obojana staklena prašina dobiva svoj sjaj i prozirnost nakon toplinske obrade u peći za staklo. Za pripremu boja koristi se staklena slikarska paleta i lopatica. Obojene staklene čestice smiješamo s manjom količinom različitih dodataka (terpentin, slikarsko ulje, smola, arapska guma, voda, itd.) i napravimo glatku smjesu. Slikarskim kistovima različite veličine jednakomjerno nanosimo pripravljene boje na staklenu površinu. Sljedeći radni korak toplinska je obrada boje, odnosno pečenje. U tom procesu dodatci za pripremu boje ishlape, a obojene staklene čestice stope se sa staklenom površinom.

 

 

Materijali za slikanje na staklu

 

EMAJLI su dijelovi fino usitnjenog obojanog stakla pomiješani s metalnim oksidima:

neprozirni emajl

prozirni  emajl

premazi u boji  Schwarzlot.

 

Proizvodi od plemenitih metala otopljeni su plemeniti metali ili metalne soli s dodatkom tekućine, čime se omogućuje bolje prianjanje na staklenu površinu.

 

sjajno zlato: 9-12 %  po pečenju žućkaste je boje

polirno zlato: 12-18 %  po pečenju ima matiran izgled te se mora polirati četkom

platina-srebro od staklenih vlakana

                                                 

BiserNI premazi metalne su soli, otopljene u eteričnim uljima i nakon pečenja imaju metalni sjaj (nijanse topaza, rubin crvena, plava, ružičasta, žuta…)

 

lakirane boje  metalni su spojevi koji prodiru u staklo, bojaju ga; također su kemijski i fizički vrlo otporni:

žuta boja

crvena boja

 

 

Zvonka Požun rođena je 1967. godine u Celju. U Ljubljani je završila srednju školu za dizajn i fotografiju, smjer grafički dizajn, te se na Radioteleviziji Slovenije obučavala za filmskog scenarista sudjelujući u stvaranju programa za mlade, igranom programu i filmu.

 

U Celje se vratila 1990. zaposlivši se u Pokrajinskom muzeju Celje kao arheološki crtač gdje je počela sa stakloslikarstvom kao samouka umjetnica. S njezinim su se radom upoznali predstavnici Staklarskog muzeja iz Bärnbacha u Austriji te je suradnja s njima uvelike odredila njezin daljnji stvaralački razvoj. Na preporuku profesora Richarda Meitnera s akademije Gerrit Rietveld Academy of Art and Design u Nizozemskoj nastavila je obuku kod Norberta Laneggera,  umirovljenog stakloslikara staklarne Bärnbach te je na odjelu za slikarstvo u Kramsachu, Tirol, upisala staklarsku školu. Tijekom školovanja već je  radila u Staklarskom muzeju u Bärnbachu kao grafički dizajner.

 

U prvom razdoblju svoga stvaralaštva oslikala je oltarni sakrament crkve sv. Barbare u  Bärnbachu, inače djelo arhitekta  Friedensreicha Hundertwassera, te prozor crkve sv.  Stefana u Stainzu. Sa stakloslikarstvom bavi se i u Oberglas centru Staklarskog muzeja u  Bärnbachu gdje je zaposlena već 18 godina.

 

Zvonka Požun svojim radom zadovoljava potrebe poslovnih kuća Bauhaus i Wiener Werkstätte te na taj način povezuje ručni rad i umjetnost. U njezinim ostvarenjima prepoznaju se znanje i tehnike stakloslikara Norberta Laneggera. To se očituje u tehničkoj dovršenosti i kombiniranju različitih slikarskih tehnika. Zvonka Požun umije  transparentnim tehnikama s lakoćom povezati tradicionalne motive u pozlati i  emajlu  s izmišljenim motivima te ih spojiti strukturom stakla.

 

U Oberglas Centru Staklarskog muzeja u Barnbachu, gdje je Zvonka Požun stekla iznimno važne vještine za rad i daljnji umjetnički razvoj, uvjereni su da će njezin rad nadživjeti modne trendove. Stoga  se već danas može reći da njezini radovi predstavljaju zapažen dio novog europskog stvaralaštva na području stakloslikarstva.